…Ponovo…

  Nestala je ona slika tužnog, uplakanog srca… Nema više bola, gorčine, i onog straha da li ćeš otići zauvijek…Otišao si sad, pa šta? Konačno shvatam da imam pravo da i ja volim nekog drugog, i da neko voli mene. Nema više onih riječi pazi, stani, nećeš, e hoću…Da znaš da hoću, a ti sad…

Nastavi čitanje →

……….

  Je li ikada iko proniknuo u tajnu ljubavi? Kako, kada, zbog čega, iz čega se rađa? Je li to jedino rođenje koje ne boli? Rađa li se iz kapljice rose, zvjezdanog praha, latice cvijeta, bisera suze, svjetlosti jecaja?   Da se plača svim blagom svijeta ne može se kupiti, nikakvom snagom, ucjenom, molbom, preklinjanjem…

Nastavi čitanje →

Hvala ti!

  Bio si mi tako daleko, a tako blizu. Ali si postao moje ostvarenje sna, moja srečica koju puno volim. Tako neprimjetno, polako ušao si u moje srce, ugasio sav bjes, izbrisao stare ožiljke i učinio da osjetim pravu, neobičnu i iskrenu ljubav. Postao si smisao mog života, moja životna energija, onaj zbog koga bi…

Nastavi čitanje →